AKTUELNO

"Želela sam da se ubijem jer mi se u tom trenutku svet srušio"; "Imala sam 13 godina, mnogo me je povredilo i osećala sam se veoma poniženo"; "Osećala sam se povređeno jer to nisam očekivala od osoba koje su mi bile bitne u životu..."

Ovo su svedočenja srednjoškolki iz Srbije koje su pretrpele neki vid digitalnog nasilja. Više od polovine devojaka bilo je izloženo onlajn komentarima seksualne sadržine, a gotovo svaka deseta je doživela da neko objavi njene fotografije koje je toj osobi privatno poslala. Više od polovine momaka istog uzrasta bilo je izloženo onlajn pretnjama fizičkim nasiljem, a 15 odsto njih je doživelo pritisak da gledaju pornografiju.

To pokazuje istraživanje o digitalnom nasilju i mladima, koje je krajem prethodne i početkom ove godine sproveo Autonomni ženski centar (AŽC) u okviru svoje višegodišnje kampanje: "Mogu da neću - ljubav nije nasilje". U istraživanju je učestvovalo 248 srednjoškolaca iz Beograda, Novog Sada, Pančeva, Paraćina i Prijepolja.

Rezultati pokazuju da su gotovi svi oblici seksualnog nasilja, od najblažih do najtežih, i dalje tabu, da se iskustvo žena umanjuje i da im se ne veruje, a da ostavlja dugotrajne psihološke posledice, ističe za "Blic" Sanja Pavlović iz AŽC.

- Najsnažniji utisak na mene su ostavila iskustva devojaka jer je jasno vidljivo da su one te koje daleko češće od momaka doživljavaju različite vidove seksualnog nasilja i jasno je da na njih to snažno utiče, da su često vrlo povređene, uplašene i zastrašene - ukazuje Pavlovićeva.

Ispitanice su u daleko većem procentu nego momci izjavile da su se osećale "bespomoćno i uplašeno" tokom izloženosti nasilju.

- Osećaj straha i bespomoćnosti koji one osećaju može biti dugoročan i može znatno ograničiti njihovo buduće ponašanje. To su vrlo mlade devojke, to može da ostavi traume iz kojih nije lako izaći ako nema dovoljno podrške - u najbližoj okolini, ali i u institucijama i celokupnom društvu - smatra sagovornica.

Učiti decu poštovanju drugih

Napominje da je nužno da se s momcima od najranijih uzrasta vode otvoreni razgovori o međuljudskim odnosima, poštovanju drugih osoba, a posebno poštovanju žena (majke, bake, drugarice, a zatim i simpatije i partnerke). - Takođe, devojčice je od malih nogu nužno učiti prepoznavanju sopstvenih granica i samopoštovanju. Ovo su jedini načini da problem nasilja prema ženama i ubistva žena (koje se najčešće dešava u partnerskim odnosima) preveniramo i da u budućnosti imamo generacije odraslih koji ovo vide kao neprihvatljivo - kaže ona.

Nasilje kao normalna pojava

Momci su češće prijavljivali da tokom izloženosti nasilju to nisu doživeli kao "veliku stvar" - više od 75 odsto momaka i 25 odsto devojaka to je izjavilo za situaciju pretnje, a čak 100 odsto momaka i oko 37 odsto devojaka ne smatra važnim objavljivanje onlajn fotografije/videa koji je privatno poslat.

- Odgovori momaka da situacije digitalnog nasilja nisu doživeli kao važnu stvar pre svega nam pokazuju da su daleko više od devojaka otporni na nasilje. To može da znači da su nasilje potpuno normalizovali i da ga ne doživljavaju kao nešto strano, već kao normu ponašanja. U nekim situacijama, to može da znači i da imaju problem da priznaju kada ih je nešto povredilo, već im je važnije da održe sliku o sebi kao o snažnoj osobi koja ne sme da pokazuje emocije - kaže Pavlovićeva.

Dodaje da obe ove mogućnosti ukazuju na patrijarhalne obrasce u kojima momci, kao i devojke, još odrastaju.

Ucene

Alarmantan podatak je da trećina devojaka kaže da je gotovo svaki vid digitalnog nasilja koji im se desio više puta počinio njihov aktuelni ili bivši partner! Momci gotovo niti za jedan vid nasilja koji im se desio nisu prijavili da su doživeli u okviru partnerskog odnosa.

- Podaci pokazuju da postoji rodna određenost pojedinih vidova digitalnog nasilja, poput seksualizovanih komentara, seksualne ucene ili objavljivanja sadržaja koji je privatno poslat, s obzirom na to da češće pogađa devojke od momaka. Istovremeno, nameće se zaključak da, kada govorimo o digitalnom nasilju koje se odvija u partnerskim vezama, gotovo isključivo je reč o muškom nasilju prema ženama - upozorava Pavlovićeva.

Primera radi, više od 33 odsto devojaka koje su bile ucenjene objavom njihovih privatnih fotografija ako ne urade nešto seksualne prirode zauzvrat - doživele su to od partnera ili bivšeg partnera. Takođe, 25 odsto onih kojima su objavljene takve fotografije - to je učinjeno od strane (bivšeg) partnera, a slična situacija je i kod devojaka koje su bile izložene onlajn fizičkim pretnjama.

- Iz rada sa mladima u školama znamo da se nasilni obrasci javljaju već u prvim partnerskim vezama mladih i da zapravo govorimo o istom šablonu nasilja koje vidimo u partnerskim odnosima i brakovima odraslih osoba, gde su najčešće žrtve žene, a najčešći počionici muškarci. Kod mladih, najčešći pojavni oblici su ljubomora, različiti vidovi kontrole, izolacije, emotivne manipulacije i ucene, a kroz ovo istraživanje vidimo da se to prepliće sa zloupotrebom tehnologije koja olakšava vršenje nasilja - ističe sagovornica.

"Nosila je kratku suknju"

Zabrinjavajući podatak je da gotovo trećina mladih, bez obzira na pol, smatra da su devojke čije su gole fotografije završile na internetu same za to krive. Sličan stav ponovio se u pređašnjem istraživanju AŽC, gde trećina mladih smatra da je devojka sama kriva ako je napadnuta, a nosila je kratku suknju.

- Ovde reč o vrlo snažnoj patrijarhalnoj tezi da je žena sama kriva za nasilje koje joj se desilo i bili bismo u zabludi ako mislimo da ta teza nije saživela sa ženama i prouzrokovala manjak međusobne empatije. Zapravo, devojke su sklone tome da okrive drugu devojku za nasilje jer na taj način sebi govore "njoj se to desilo jer je radila to i to; ja to i to neću raditi i zato se to meni neće desiti" - navodi naša sagovornica.

Kako dodaje, to je psihološki mehanizam samoodbrane jer je teško prihvatiti da nema pravila koja će sledeća od nas doživeti nasilje, bez obzira na to šta oblači i kako se ponaša.

Foto: Unsplash.com

Opasna muška solidarnost

- Nema pravila da će nasilnici uvek biti "neki tamo" momci i muškarci koje ne poznajemo, a ne naši očevi, braća, partneri. To je jako teško prihvatiti i zato je lakše krivicu svaliti na drugu devojku. S druge strane, kada govorimo o momcima, ovde je reč o apologiji, o prećutnoj muškoj solidarnosti u kojoj nasilnik neće biti smatran odgovornim i neće biti sankcionisan (makar moralno) zbog toga što je uradio - ukazuje Pavlovićeva.

Sličan uvid pružaju otvoreni odgovori ispitanica na pitanje šta bi uradile da njihove intimne fotografije partner prosledi drugovima, uglavnom su glasili: "Ne bih bila u njenoj situaciji jer ne bih to dozvolila sebi", "Nije trebalo da šalje slike ako je znala da će se to desiti, verovatno mu nije prvi put"...

- Iz otvorenih odgovora vidimo da više devojaka ističe da gotovo ne mogu da se zamisle u datoj situaciji jer one "sebi to nikada ne bi dozvolile da se desi", što se čini zabrinjavajuće jer deluje da devojke teret za takvu situaciju stavljaju same na sebe (odnosno na druge devojke). One osećaju da to zavisi isključivo od njih samih, a ne od onih koji su fotografije podelili dalje, a čija je isključiva odgovornost - ističe Pavlovićeva.Zasigurno je da postoje devojke koje nikada nikome ne bi slale svoje intimne fotografije, kaže sagovornica, ali na radionicama saznaju da je činjenica da to postaje sve češći nužan deo partnerskih veza.

- Govorile su nam da postoje određeni pritisci da se takve fotografije šalju, jer ako ne pristane na to, rizikuje da je partner ostavi. Zato je važno da razumemo da se takva odluka, koja je neslobodna i pod pritiskom emotivne ucene, može desiti bilo kada u životu, a da devojke ne mogu biti smatrane za odgovorne - podvlači ona.

Poznato je da mladi dobro barataju tehnologijom, ali imajući u vidu njihovu sveprisutnost na društvenim mrežama, a naročito u vreme Covida 19, zabrinjava činjenica da nisu upoznati šta se sve ubraja pod digitalnim nasiljem. Kada je reč o razmeni lozinki za onlajn naloge sa partnerom, više od 17 odsto devojaka i blizu 23 odsto momaka prijavljuju da su to radili. Međutim, devojke su češće prijavljivale da je dolazilo do zloupotreba.

Aplikacije za špijunažu

Foto: Unsplash.com

Potreba AŽC da sprovedu ovo istraživanje i pokrenu temu digitalnog nasilja u partnerskim vezama mladih proizašla je upravo iz razgovora s mladima.

- Najčešće je bilo reči o vidovima kontrole - bilo je onih koje su partneri prisiljavali da fotografišu drugaricu i piće koje piju i pošalju im fotke, da bi bili sigurni da su sa njima. Neki su tražili i da ostave otvorenu telefonsku vezu kako bi slušali razgovor. Neki su svojim partnerkama instalirali određene aplikacije za špijunažu - navodi Pavlovićeva.

Drugim rečima, govorimo o dva različita mehanizma.

- U jednom slučaju kontrola i špijuniranje idu "tajno", hakerskim upadima na profil na društvenim mrežama ili u telefon, a u drugom slučaju idu "javno" tako što devojke budu emotivno ucenjene. Zato je naša poruka tim i svim drugim devojkama da u svim sličnim situacijama potraže podršku, kao i da poruče takvim momcima - Mogu da neću! - podvlači Pavlovićeva.

Seksualizacija ženskog tela

Više od sedam odsto devojaka i šest odsto momaka smatraju da je potpuno u redu komentarisati devojku sa drugarima zato što ona ima "lošu (seksualnu) reputaciju", a kao što je već pomenuto, više od polovine ispitanica bilo je izloženo seksualnim komentarima na onlajn platformama.

- To nam govori da je seksualizacija i objektivizacija ženskih tela vrlo rasprostranjena pojava i da od toga nisu izuzete čak ni maloletne devojke. One odrastaju u kulturi koja ih već od tinejdžerskog uzrasta procenjuje na osnovu fizičkog izgleda. Neke od njih na ovo reaguju burno i buntovno, dok druge razviju mehanizam samoodbrane da "ugađaju" ovakvoj kulturi i svoje telo ističu u prvi plan - napominje Pavlovićeva, i dodaje da ne smemo da ih osuđujemo jer upravo smo svi mi kao društvo odgovorni za to.

Visok stepen homofobije

Devojke su većinom saglasne da su neprihvatljiva ponašanja zasnovana na rodnom i seksualnom nasilju, dok su momci tolerantniji. To se naročito ogleda u tome što nijedna devojka ne smatra da je u redu ismejavati nekoga onlajn zato što je gej, lezbejka ili biseksualna osoba, dok je za više od 16 odsto momaka to potpuno prihvatljivo. Pavlovićeva ističe da ovi podaci potvrđuju vrlo visok stepen homofobije i netolerancije različitosti posebno među momcima. - Očito je na delu snažna retradicionalizacija koja dolazi iz porodice, iz škole, iz medija, i koja utiče na porast konzervativnih stavova, čak i među mladima, i čak i pored otvorenosti i dostupnosti informacija koje donosi internet. S druge strane, vidimo da u našem pravosuđu sankcija za krivično delo zločin iz mržnje gotovo da uopšte nema. Ovo je vrlo zabrinjavajuće i koristim priliku da apelujem i na roditelje i na prosvetu da posvete vreme ovoj temi i utiču na stvaranje generacije mladih koji će poštovati različitost i razviti empatiju za nepravdu - podseća ona.

Preteće poruke koje devojke dobijaju:

Pošalji mi fotku da vidim gde si i s kim si

Ostavi telefon da slušam vaš razgovor

Ako se ne slikaš gola, raskidamo

Uključi lokaciju da vidim gde si

Daj mi lozinku za instagram

Slikaj se da vidim šta si obukla

Slikaj piće da vidim šta piješ

Ako ne pristaneš na seks, svima ću poslati tvoje gole slike

#Nasilje