AKTUELNO

Glumac Marko Živić preminuo je u 49. godini od posledica koronavirusa.

Živić je hospitalizovan pre desetak dana, ali na žalost, izgubio je borbu sa kovidom.

Glumac se 2008. godine borio sa kancerom i nedavno se osvrnuo na taj period života i sa javnošću podelio koliko mu je bilo teško.

Najpre ispričao kako je otkrio da ima kancer, a potom je govorio o večeri pred operaciju.

Sećam se noći pred operaciju, tad mi je bilo najteže. Gledam kroz prozor, sneg pada i vidim da nema nazad, nema druge opcije. Onda kreneš da razmišljaš o svemu i svačemu. Bože, otkud ovo, zašto, ali mislim da mi je pomoglo što sam bio lud u svojoj energiji. Lud da tu trku istrčim.

Kakvu energiju ima Marko je pokazao i kada je nakon samo mesec dana od teške intervencije igrao predstavu.

- Sećam se da me je Dragan Bjelogrlić molio da ne igram predstavu, on je bio vodeći lik. Hteo je sve da otkaže, ali ja sam bio uporan. Čak su mi roditelji zvali hirurga i pitali: “Je l’ može on da se smiri”, a on im je samo rekao: “Ne. Ako se smiri, opet će upasti u loše stanje, neka ga, to je njegov način da se sa svim izbori”. I tako je i bilo, posle te predstave sam se osećao neverovatno, iako sam imao sveže rezove i nosio zavoje - ispričao je glumac i dodao da je često vedrim duhom bodrio i ostale bolesnike.

Zvali su me često iz klinike da pshički dižem pacijente tamo. Išao sam da ih zasmejavam i verujem da sam nekome i pomogao. Kasnije sam postao maskota celog odeljenja. Tako je bilo i dok sam sam ležao u bolnici. Desi se da padneš mentalno u toku noći jer dnevno primaš 6 ili 8 infuzija, a jedna kaplje 2 sata. Noću plačeš jer si vezan za krevet, ali sam ustajao, šetao hodnikom i glumio Rokija Balbou. Boli te sve, ali ja sam glumio da boksujem sa nekim. Pacijenti su izlazili da me gledaju, smejali se, navijali. Moraš nekako da se iščupaš iz toga. Recidivi obično stignu kasnije nakon tih stresnih situacija, imao sam trenutak da kažem sebi ne mogu više, ali sam gurao kao buldožer, iako nisam imao snage - zaključio je.

#Marko Živić