''Da nije bilo njega, ne bi bilo ni kralja harmonike - mene!''
Pre dve godine na današnji dan, u saobraćajnoj nesreći poginuo je kralj narodne muzike Šaban Šaulić.
Najbliži su se danas okupili na Novom groblju u Beogradu, gde je održan pomen. Tom prilikom Mirko Kodić se prisetio svog prijatelja.
On je bio moj roditelj, prijatelj, brat, deo mog života. Moj učitelj u muzici i uopšte u životu. Da nije njega, ne bi bilo mene. Ne mogu da verujem da je na drugom svetu. On je uvek tu uz mene - započeo je harmonikaš.
Prisetio se svog poslednjeg susreta sa Šabanom:
Naš poslednji susret je bio u ''Kraun Plazi'', tad je bila neka promocija... On je sedeo sa Gocom, ja sam prišao njemu harmonikom i odsvirao mu ono što najviše voli. Mnogo je voleo da sluša mene, svirao sam po njegovom apetitu. Mnogi muzičari su bili sa nama i otišli, a ja sam jedini ostao pored njega do zadnjeg dana - istakao je Mirko.
Kralj harmonike je otkrio i šta je Šaban najviše voleo da mu svira:
Voleo je da mu sviram sevdalinke, voleo je stare pesme, voleo je ''Kako si majko, kako si oče'', ''Klikeri od stakla''... Te setne pesme koje imaju svoj početak, sredinu i kraj - istakao je Kodić.
Privatno je bio gospodin koji se više neće rađati, zato je i zaslužio da bude sahranjen ovde u Aleji. Dao je veliki deo mlađoj generacijii, da nauče nešto od njega. Svi smo mi imali idola, a to je Šaban Šaulić - keže Mirko.
Svaki dan se seti Šabana.
Svaki dan! Na Guglu nađem neku njegovu kompoziciju, okrenem novine, vidim njega... Kad mi je dosadno, uzmem harmoniku i sviram neku pesmu koju smo zajedno svirali po koncertima, kafanama i noćnim sedeljkama gde dočekamo po 2-3 zore nespavajući - ispričao je on.
Autor: M.M.