AKTUELNO

Na veliki broj strahova koji su deo života savremenog čoveka nadovezao se još jedan: strah da možemo ostati bez svog mobilnog. Ova fobija se zove nomofobija, a reč je kovanica od dve engleske reči: "no mobile", što znači "bez telefona". Ako ste zavisnik, u ozbiljnom ste problemu.

Uz strah da su ga možda izgubili, zaboravili, postoji još i neprekidna bojazan da se nalazimo na mestu gde je internet loš ili da će se baterija da se isprazni. Na takvu pomisao srce počinje sa ubrzanim radom, ruke se znoje, javljaju se bol u grudima, vrtoglavica, mučnina... Pravi pravcati napad panike! Muškarci su u većoj frci nego žene, jer oni često imaju dva, pa i više mobilna telefona.

Poznate su nam situacije iz kafića ili raznih okupljanja, gde stariji i mladi sede, međusobno ne pričaju, već samo bulje u svoje telefone: skroluju, kuckaju, šeruju, senduju, lajkuju... Tek ponekad progovore pokoju reč, ali se mobilni ne ispušta iz ruke... ili vidokruga. Neretko i između sebe, bez obzira na to što su na istom mestu, komuniciraju preko njega.

Deca u osnovnoj školi, a da ne govorimo o tinejdžerima, zajedničko vreme provode gledajući u Tiktok i Jutjub, to im je danas najveća zabava. I kada se u ovom uzrastu tako ponašaju u društvu, možemo da zamislimo njihovo slobodno vreme koje provode uz svog "najboljeg prijatelja" - mobilni. Svi su oni već uveliko postali zavisnici, a najgore je što se ni u budućnosti neće ništa promeniti. I gde nas to vodi? U propast! Fiksna telefonija je skoro umrla, a komunikacija se svela na kompjutere, laptopove i mobilne telefone. Ono što je bilo dobro i korisno, polako se pretvara u svoju suprotnost. Kao da se pravi život ne živi, korona je to još potpomogla, i sve se dešava bez kontakta: druženje, zabava, učenje, polemika, svađa, proslave, putovanja, dogovori... Ne postoji ništa ako nije objavljeno na društvenim mrežama, nismo u igri ako smo nedovoljno aktivni i ako ne delimo s drugima šta smo tog dana pojeli. Postali smo zavisnici i od lajkova, komentara, komplimenata i milion vrsta emotikona. Ruke lete po malim tastaturama kao da život od njih zavisi.

Naravno da je posebna priča od kolike je važnosti da telefon bude smartfon, i to onaj najnovije generacije, a cene su im takve da bi mogao da se opremi manji, skroman stan. I tu više pomoći nema. Nekada su se glave okretale ako dete zaplače na neprimerenom mestu, a danas mobilni telefon zvoni i pišti gde mu nije ni vreme ni mesto. Nerado ga isključuju i tamo gde im se kaže da to urade - u školi, na predavanjima, u pozorištu, bioskopu, TV emisijama uživo, pored bolesničke postelje, u poseti bebi koja je tek zaspala... Koliko smo samo puta videli sevanje blica na telefonskoj kameri dok se teniser sprema da servira! Uzalud upozorenja, jača je želja da se trenutak odmah zabeleži, a onda istog trenutka i podeli. Jer tako mislimo da smo bitni. Postoji potreba ne samo da se nabavi najbolji i najskuplji telefon već i da se on i razlikuje od svih drugih ("personalizuje"). Kao što se detetu kupuje firmirana odeća, ili oblače i friziraju kućni ljubimci, tako i ovaj elektronski ljubimac treba da odslikava lični ukus vlasnika. Najčešće je to melodija koju on strasno voli, pa kada zagrmi iz telefona, začas dekoncentriše okolinu! Pitanje buke je stvar vaspitanja, ali i prekršaj, zato smanjite doživljaj sa ovakvim ringtonovima i pokušajte da se držite pristojnog ponašanja tokom telefoniranja i korišćenja ovog uređaja.

Koliko god vam ova pravila zvučala smešno, verujte da nisu. Jer ako ih ne usvojimo, nikada se nećemo naučiti redu. Pročitajte ih i deci, primenite ih na sebi... * Izbegavajte da tipkate dok razgovarate. Ne samo da je nekulturno već time i ponižavate ljude koji su u vašem društvu. * Vodite računa o čemu razgovarate telefonom pred drugima. Škakljive teme ostavite za kod kuće, kada ste sami. Drugi nisu dužni to da slušaju. Ne psujte kao kočijaš, pazite na rečnik. * Neukusno je ako preglasno pričate mobilnim telefonom, tačnije, kada urlate. A takvih ima mnogo. To je strašno iritantno, jer prisiljavate ljude da slušaju vaš razgovor umesto svog. Još ako se smejete kao mahniti... užasavajuće je i prepotentno. Lakše malo, nije gluv onaj s kim pričate! * Nosite slušalice u zatvorenom prostoru ako slušate muziku da ne biste smetali okolini. U redu je da ih stavite ako vozite, kako bi vam ruke bile slobodne. Ali vodite računa na otvorenom prostoru, na ulici, jer nećete od slušalica čuti ono što bi trebalo. Nije bezbedno. Kao što nije bezbedno da kucate poruke tokom vožnje jer ugrožavate tuđi i svoj život. * Nikada ne dirajte nečiji telefon, pogotovo ako nije zaštićen šifrom. Za to nema opravdanja osim bolesne radoznalosti i ugrožavanja privatnosti. I ne zovite nikoga kasno uveče ili rano ujutru, osim ako se niste posebno dogovorili. Samo hitne situacije dozvoljavaju da se zove u nevreme.

I na kraju, ako ste se pitali koja je poenta ovog teksta jer ste sve ovo i sami znali, rado ćemo vam odgovoriti. Zbog mobilnog telefona ljudi se sve više osamljuju, manje uživo druže, gubi se vreme na nebitne stvari, zavisnost stvara napetost... U vremenima kada predugo ostajemo na poslu, kada nas drma stres svih vrsta i kada su nam najpotrebniji komunikacije i opuštanje s decom, porodicom i prijateljima, mi se i dalje ne odvajamo od telefona. Zato slabije vidimo, manje čujemo i loše spavamo. Zar je zaista tako teško odložiti mobilni kad vam nije neophodan i posvetiti se nekim mnogo lepšim i korisnijim stvarima? Nije. Samo treba volje i svesti da vam od tog aparata ne zavisi život.

Autor: