AKTUELNO

Crkva ima svoje objašnjenje.

Smrt je sastavni deo života, i po hrišćanskom verovanju, ona je prelazak iz ovozemaljskog, privremenog života u nebeski večni život. Prelazak u večni život nije nešto neprirodno. Smrću počinje put u večnost, ali kroz Vaskrsenje.

U znak žalosti za pokojnikom, rodbina počinje da nosi crninu. Žene su ranije nosile crnu maramu, a muškarci crnu košulju ili flor. To se nosi godinu dana, i za to vreme rodbina ne učestvuje u veseljima, ne igra i ne peva.

Međutim, danas se dopušta da se crnina obavezno nosi do 40 dana, a po želji pola godine ili godinu.

Godinu dana nakon smrti ukućanina ili osobe koja je bliski rod posle smrti pokojnika praviti veselje u kući, svadbe, žurke, igranke i slično.

U svim ovim slučajevima i o svemu što je vezano za običaje o sahranama, dobro je posavetovati se sa sveštenikom, jer su običaji različiti u raznim krajevima.

Smrti - beli srećni događaj

Kineske sahrane se zasnivaju na skupu narodnih verovanja koja su u uskoj vezi sa narodnom tradicijom. Još od drevnih vremena (od oko dinastije Šang 1.556 p. n. e - 1.046 p. n. e.), u Kini postoji verovanje da duše preminulih obitavaju u nekom drugom svetu, a da su grobovi njihova zemaljska boravišta. Rituali variraju u odnosu na pol, godine, uzrok smti, kao i pokojnikov bračni i socijalni status. Turisti u poseti kineskih sela mogu i dan danas prisustvovati tradicionalnoj kineskoj sahrani. Većina učesnika nosi belu odeću na kojoj se može primetiti pojas od slame oko njihovog struka.

Dok je tradicionalna sahrana mnogo više preferirana od strane Kineza, danas se mrtvi češće kremiraju, pogotovo u velikim gradovima. Prema podacima Kineskog Ministarstva Građanskih poslova (MCA)[1] od 9,77 miliona umrlih u 2014.oj godini, 4,46 miliona, ili 45,6 %, je bilo kremirano.

Stav Kineza o smrti se u mnogome razlikuje od stava ljudi sa Zapada koji smatraju da je smrt „zadnja stanica“. Kinezi sa druge strane smrt nazivaju „belim-sretnim-događajem“ (dok je venčanje: crveni sretni događaj). Na sahrani, Kinezi se nadaju da će se pokojnikova duša kroz reinkarnaciju u sledećem životu roditi kao član bogate porodice, dok se ljudi sa Zapada mole da duša ode u Raj bez teškoća. Šta više, Kinezi su aktivno razvijali metode umanjivanja straha od smrti, poput stvari kao što je „navijanje“. U praksi kineskih sahrana možemo videti uticaj važnih aspekata kineske kulture kao što su:

#Groblje

#Sahrana

#Smrt

'