AKTUELNO

Ustajali vazduh grlio je zidove. U uglu sobe grčio se čovjek. Bijela košulja stopila se sa bjelinom zida.

Tek pokatkad nagli trzaj ruke narušio bi jedinstvo.Nemoćne ruke dizale su se visoko. Nakon nekoliko sekundi mlitavo bi padale niz tijelo. Glava mu je bila teška. Zujala je poput košnice pčela. Uhvati ga drhtavica. Krv jurnu u lice. Puče bezdan. Nešto se odlomi. Zakotrlja se se po zidu.

- A, tu li se kriješ? - procijedi jedva, kroz suva usta. Zaletje se iz sve snage put bjeline. - Šta me gledaš? Napadaj! Brani se! Mrzim predaju. Misliš da nisam dostojan protivnik?! – grcao je čovjek.

Željka Mirković: MRGUD

Tišina se oglasi glasno. Ćutanje unese nemir. Uhvati zalet. Glavom jurnu na zid. Nađe se na podu. Usta se brzo. Spremi se za novi napad. Začu se tresak. Na zidu se ukaza crvena fleka. Nasta prekid filma. Mrak. Krv zapiša na sve strane.

Osjećao je nesnošljiv bol u glavi. Nije mogao da se pomjeri. Kao da je bio u oklopu. Veliki crni kaiševi zarobili su obamrlo tijelo. Ni makac. Ponovo sam kažnjen. Zašto? Šta sam sada uradio?

Iz razmišljanja ga prenu škripa. U sobi osjeti težinu ustajalog vazduha.

- Hej, ti! Ti, što krkljaš! Čuješ li me? Jesi li vezan?

- Ne deri se, budalo. Probi mi bubne opne. Vezan sam, nego šta sam. U ovoj sobi svi su sputani. Očigledno ti je prvi put da boraviš ovdje. Imaš više sreće nego pameti. Vidiš, meni je ovo uobičajno buđenje. Čim pokušam biti drugačiji, završim sa kaiševima. Ali, nadigrao sam ih sve. Ne uzimam dozu pilula. Krijem ih ispod jezika. Sve što ne popijem dam “nesrećnicima”. Dobro meni, njima još bolje. Nakon moje doze budu srećniji. Spokojni su. Nemaju tikove. A, ti otkuda dolaziš? Da nisi previše blebetao?! Ko ti je platio ovaj skupi aranžman?

Željka Mirković: Šaptač

- Ne sjećam se puno. Znam samo da sam uvijek bio drugačiji. Zanosio sam u stranu. Lajao sam glasno. Lavež me je skupo koštao. Ubrzo su mi zavezali brnjicu. Posjetili su me neki momci i obukli u bijelo. Pokušao sam im objasniti da imam gadnog podstanara. Pacova koji ne plaća kiriju. Nisu mi povjerovali.

- Pacova? Šališ se? Burazeru, ti si baš zaglajzao. Tvoj "trip" je bizaran. I kažeš, pacov ti nije plaćao kiriju. Ha... ha... Zajeban neki dasa.

- Šta se smiješ, majmune. Taj debeli kreten oglašavao se noću... Grebao je, cičao... Imao sam osjećaj da će mi se glava raspasti od tog zvuka. Na kraju kada bi me konačno uhvatio san, dolazio bi da me gricka. Za uvo, nogu, ruku... Dlakavac me izludio skroz. Bilo ga je svuda po stanu... A ti, koje je tvoje ludilo?

- Hm... mene je proganjala dvoglava aždaja. Bljuvala je vatru na sve strane. Vidi, desna strana lica mi je sva felerična. Plameni jezik uzeo je svoj danak. Zapalio je soliter. Sve je otišlo u dum.

Željka Mirković: Šef

- Ha... ha... Čuj aždaja. Prolupao si skroz. Dobro, neću se smijati. Ne mršti se. Hajde da provjerimo kako radi ludilo. Šta ga pokreće. Napravimo dil. Daj mi tvoje “sličice”, ja ću tebi moje... Šta misliš?

- Ne deri se. Gle, pacova. Oštri svoje zube. E, sada ćeš da vidiš svoga boga.

Nasta vriska, cika. Zidovi se zaljuljaše. Neki kaiševi popustiše. Bijeli mantili uletješe u sobu. Usijane igle bole su mlitavo meso.

Željka Mirković: Lakoća postojanja

- Vrati mi moje ludilo... hoću pacova. Ne, ne dam dlakavog druga. Ko ti je kriv što si mi pozajmio “sličice”.

Injekcije brzo djelovaše. Nasta muk. Negdje u sobi začu se grebanje. Iz rupe iskoči debela pacovčina. Zasta, pogleda obezgavljena tijela. Bio je zadovoljan.

- Budale ne znaju da sam ih obmanuo. Po potrebi mogu da se pretvorim u bilo koju životinju. Čarobnjak iz šume dao mi je moć preobražaja. Smilovao se nad ružnom spodobom. A, vi šta buljite?! Nazad u jazbine. Prigrlite svoje ludilo. Uvijek u ormanu imajte ispeglanu bijelu košulju. Nikad se ne zna kada će vam zatrebati. Idem tražiti novi dom. Ovdje mi je postalo odveć dosadno. Tražite li vi podstanara?

#kolumna

'