Iz grudi joj se ote uzdah. Bujicu suza naiskap popi vrtlog bora. Zaigraše damari po tijelu. Preplavi je milina.

- Daj mi znak. Ne mogu podnijeti ovo ćutanje. Javi se, vrijeme je! – procijedi kroz zube.

Gle, čuda. Kroz prozor uletje mirisni povjetrac. Istrže joj papir iz ruku. Blago ga diže do plafona. Poče ga vrtjeti u krug. Zatim ga polako spusti na pod.

Svakog mjeseca starica je ponavljala isti ritual. Sjela bi za stočić ispod prozora. Netremice bi gledala u poštansko sandče. Čekajući novu iskru, vraćala se staroj. Iz velike drvene škrinje vadila bi mirisne hartije. Uslijedio bi ritual čitanja.

PROČITAJTE JOŠ: Željka Mirković: MRGUD

Ti si treptaj za koji sam vezan! Sve u vezi sa tobom je nestvarno! Sjećam se našeg prvog susreta, bio je na polju lavande. Nozdrve su trnule od jakog mirisa, dok je srce željelo da iskoči iz grudi. Kao nifa izronila si niotkuda. Od tada te vidim u svakom dašku povjetarca. Osjećam tvoj dodir. Nozdrve su prepune tvoga sladunjavog mirisa. Ruke ti hrle u želji da se izgube u talasima bujne kose i satima je mrse. Ispunila si čitav moj uzani prostor. Razbila armirane blokove na putu do srca. Postala si gospodarica mojih odaja. Vješto si uspjela naći svjetlost kroz mračne hodnike. Šta da radim sa ovolikom svjetlošću koju mi donese?!

Svaki dio moga bića pjeva pjesmu u susretu sa tobom. Uspavana čula se bude. Mirisi postaju intenzivniji. Osjećaj za mučninu popušta. Glava,poput balona, bi da se otrgne sa ramena i zaputi ka vasioni. Srce ubrzava ritam… Nisu ti potrebni razlozi da bi uradio ovo ili ono. Plešeš po tankoj žici, bez bojazni da ćeš pasti u česljusti provalije kojoj se zubi pišaju u želji da te sažvaću...

PROČITAJTE JOŠ: Željka Mirković: Šaptač

Inspiriše me na beskraj... Vidim te u svakom oblaku, izlasku sunca. Smiješ mi se iza zavjese. Viriš iz šifonjera. Prelijepo ti stoji moja bijela košulja. Mirišeš na moj omiljeni parfem. Stvarno, prestani da koristiš moj brijač, naljutiću ti se! A, ti znaš kakav sam kada se nadurim. Danima ću držati jezik za zubima. Džaba ćeš se truditi da me odobrovoljiš. Hm... ponovo lažem… Tvoj osmjeh natjeraće me da ti pokupujem sve brijače u prodavnici!

Zbog tebe, kao ludak, hodam po kiši... dok nebo paraju munje... koračam bez bojazni da bi ovaj odozgo mogao poslati gromove. Gazim po lokvama. Mozak odbija saradnju. Hladi ga bujica koja se sjurdava na glavu. Dobro mi je. Smijem se kao lud, ni sam ne znajući čemu. Ljepoti. Kiši. Suncu, koga su progutali oblaci. Nebu, koje je spustilo roletne. Ljudima, koji me gledaju u čudu i nude kišobran.

Mogu da predosjetim svaki tvoj košmar i poput viteza da uđem u obračun sa nemanima koji žele da ti naude. Ne brini, tu sam. Nastavi spokojno da spavaš. Upaliću lampu... znam da se plašiš mraka. Eto, košmari su prošli. Sada si na sigurnom. Spavaj... Čuvaću te.

Žena prigrli pismo. Zatvori oči u želji da upije svu ljepotu pročitanog. Zarđala kapija u dvorištu oglasi se škripom. Trže se. Neka čudna struja prođe joj kroz tijelo. Poletje kao furija napolje. Otvori poštansko sanduče. Sva razdagana zgrabi kovertu. Brzo je razmota. Oči joj zaiskriše. Srce zalupa. Uhvati je vrtoglavica. Osjeti dodir toplog vazduha. Nasmija se suncu. Nebo pomilova. Trenutak zagrli. Stegnu ga, kao da se plašila, da joj ne isklizne između drhtavih prstiju. Dan dobi novi smisao...

PROČITAJTE JOŠ: Željka Mirković: Šef

I tako, cijeli život proživljava trenutake. Sve je počelo jednim običnim pismom. Poštar je greškom stavio tuđu poštu u njeno sanduče. Iako joj nije bilo namijenjeno, nakon čitanja odlučila se javiti neznanom autoru. Poslije njenog odgovora pisac zaboravi staru adresu i pisma poče slati ženi koju nikada nije upoznao. Svakog mjeseca škripa stare kapije najavljivala bi novu spoznaju. Novi susret. Nije to iluzija, to je proživljavanje trenutka u kome dvoje postaje jedno. Zemlja je previše tvrda da bi gazili njenim utabanim stazama. Navikli su na oblake i njihovu mekoću. Ne žude za posjedovanjem, ne očekuju, ne planiraju... Ne poznaju se, a tako su bliski. Neće se nikada sresti, a već su do sada proputovali cijeli svijet.

Ugrabi svoj trenutak! Ne plaši se da ga osvijestiš. Svaki novi dan je šansa da popuniš prazninu u životnoj slagalici. Možeš da imaš sve što poželiš. Uzmi kist i počni da bojiš svoj svijet. Ne zapitkuj, ne obesmišljavaj moment!

Ćuti, da svi čuju Te!

P.S. N.Đ.