AKTUELNO

Siniša i Arijana govorili su 2013. godine o svojoj ljubavi, deci, roditeljima, braku koji je sklopljen u Sremskim Karlovcima 2005. godine, a za sam kraj Mihajlović se osvrnuo na svoju bogatu karijeru i značaj koji fudbal ima u njegovom životu.

Proslavljeni golgeter, bivši fudbaler i trener naše fudbalske reprezentacije i aktuelni trener Bolonje Siniša Mihajlović, već je 23 godine u srećnom braku sa lepom Italijankom Arijanom koju je upoznao u Rimu. Ljubav sa tadašnjom voditeljskom zvezdom na televiziji “RAI Uno” buknula je na prvi pogled i ubrzo su počeli da žive zajedno. Atraktivna Italijanka je zarad sreće sa svojim izabranikom u prvi plan stavila njihovu budućnost i zapostavila karijeru. Venčali su 1996. godine najpre u Rimu, a potom 2005. godine u Sremskim Karlovcima, gde su sklopili građanski brak.

Njihov poseban dan u srpskom gradu obeležio je human i nesebičan gest. Na pozivnicama koje su poslali prijateljima i porodici naglasili su da ne žele poklone, već da umesto toga svi koji nameravaju da im nešto daruju pomognu Domu za nezbrinutu decu “Dečje selo” u Sremskim Karlovcima. Po tom nesvakidašnjem, plemenitom gestu mnogi žitelji ovog dela Vojvodine još pamte godišnjicu njihovog venčanja koje je upriličeno na Vidovdan. Iste godine rođena im je najstarija kćerka Viktorija, danas 22-godišnjakinja koja zajedno sa godinu dana mlađom sestrom, Virdžinijom brine o mlađim ukućanima, braći Miroslavu, Dušanu i Nikolasu. U domu porodice Mihajlović sve funkcioniše besprekorno jer svaki član domaćinstva tačno zna svoja zaduženja i o svemu se zajednički dogovaraju.

Mihajlović i Arijana govorili su 2013. godine za "Hello magazin" i u opširnom intervjuu koji je ovaj par dao u Sremskim Karlovcima, gde živi Mihajlovićeva majka Viktorija, oni su se osvrnuli na svoju ljubav, decu, roditelje i brak koji je sklopljen baš u tom gradu 2005. godine.

Foto: Instagram

Oni su se tu zadesili zbog krštenja kćerke njegovog četiri godine mlađeg brata Dražena, koji sa suprugom Jelenom i dvoje dece živi u Novom Sadu. Krštenje je upriličeno u manastiru Velika Remeta.

PORODICA NA PRVOM MESTU

– Mi Mihajlovići imamo mnogo dece, pa i mnogo razloga za slavlje tokom godine, sada smo na krštenju najmlađeg člana porodice Filipe, kćerke mog brata Dražena. Uvek nađemo neki povod da dođemo u Srbiju i da nešto slavimo. Najvažnije je da smo zajedno – rekao je Mihajlović.

Svim članovima porodice Mihajlović zajednički trenuci su od neprocenjive vrednosti, te se raduju svakom novom susretu.

"NEKADA SAM BIO SMIRENIJI..."

Govoreći o sebi, svom karakteru, ali i odnosu sa suprugom, Siniša je rekao:

"Rođen sam u ravnici, ali po svojoj naravi kao da sam iz nekih masivnijih, brdovitih predela, moj karakter je takav, mada sam se s vremenom malo popravio. Dok sam bio mlađi čini mi se da sam bio eksplozivniji i prgaviji. U to vreme kada su mi govorili da stanem i izbrojim do deset, ja sam brojao do tri, a sada u ovim godinama izbrojim do pet. Kako vreme bude prolazilo, doći ću do trenutka kada ću se zaustaviti i udahnuti i zaista ću izbrojati do deset."

Evo kako je njegova supruga ocenila Sinišin karakter:

"Mislim da sam mnogo otvorenija i simpatičnija od Siniše, moja priroda je blaga i imam dopadljivije osobine, dok je moj suprug prek i strog, pomalo ljut, ali uvek pravičan i drag."

S druge strane, kada je reč o deci, kaže da svako ima svoj karakter:

Naša deca su veoma različita. Svako od njih ima različiti karakter. Što se tiče ovih muških, najstariji Miroslav je po naravi mnogo dobar, miran i staložen i teško ga je naljutiti, dok je srednji sin Dušan na mene, nemiran je, stalno hoće da se tuče i uvek je u pokretu, a treći Nikolas je, za sada, idealna kombinacija osobina svoje braće. Svako od njih je posebno čudo. Svakome od njih pristupamo individualno i razgovaramo sa njima kao sa posebnim ličnostima. Naša najstarija kćerka Viktorija je na majku, a Virdžinija liči na mene kako fizički tako i po mnogim osobinama.

Iako imaju petoro dece, kako su tada izjavili, uloga roditelja im nimalo ne pada teško, a kuća puna dece je ono što ih čini srećnima i radosnima.

Arijana: Nimalo mi nije teško iako ih je potoro, što mnogima zvuči strašno jer podrazumeva mnogo obaveza. Naprotiv, mogu reći da mi je veoma lako, pogotovo sada, jer su odrasli, a razlika u godinama između njih je takva da su mi starije kćerke uvek pomagale oko mlađe braće. Sada su svi porasli i pomažu se međusobno. Lepo je kada vam je kuća puna dece, mlađi se ugledaju na starije u svemu, vole zajedno da ručaju, redovno ispunjavaju svoje svakodnevne male obaveze i zaista poštuju pravila kojima smo ih naučili.

Siniša: Kao otac ja sam zadužen da se zna kada je vreme za spavanje, da se zna tačno vreme kada se radi domaći, kada se uči, kada se peru zubi i trudim se da im dam dobar primer i postavim jasna pravila koja se kod mene moraju poštovati, tako da nemamo nikakvih problema oko discipline.

Govoreći o tome kako se Arijana uklopila u porodicu Mihajlović, kaže da tu nije bilo problema i da joj je izuzetno draga svaka poseta Vojvodini.

"Nas dvoje smo zajedno godinama i ona se veoma lepo uklopila u vojvođanski ambijent i život u Srbiji. Dolazimo kod naših rođaka dva puta godišnje, jednom kada imam pauzu tokom zime i obavezno leti. Obično ostanemo više od sedam dana. Moja supruga i deca se raduju kada dođu. Iako je način života znatno drugačiji u poređenju sa onim u Italiji, mislim da je dobro da naša deca vide kako se ovde živi." A evo šta Arijana kaže na život u Srbiji:

View this post on Instagram

❤️ Il riposo del guerriero ❤️

A post shared by Arianna Rapaccioni Mihajlovic (@ariannamihajlovic) on

"Život se mnogo razlikuje, ali neke stvari mi se u Srbiji više dopadaju nego u Italiji. Na primer, odrastanje dece ovde je jednostavnije i skromnije. Mnoga deca u Srbiji nemaju materijalno toliko koliko imaju mališani u Italiji, ali su zbog toga neuporedivo motivisanija, nisu razmažena i teže uspehu. Više žele da u životu nešto postignu i zbog toga mi je važno da i moja deca ovde provode vreme."

Na pitanje da li mu treninzi nedostaju i da li je lepše biti fudbaler ili trener, Mihajlović je ovu igru ocenio kao najlepšu na svetu:

"Kada igrate fudbal, sigurno vam je to nešto najvažnije i najlepše na svetu. Sreća je kada igraš sport koji voliš i u isto vreme je to tvoj posao iz snova. To je bio najlepši deo mog života. Ali takođe mi je važno i da odmah posle završetka igračke karijere ne pravim pauzu, već da odmah postanem pomoćni trener i ostanem u sportu kome sam posvetio život. To se i dogodilo, počeo sam na poziciji pomoćnog trenera u “Interu”, klubu za koji sam igrao. Nisam osetio, a kamoli teško podneo taj prelazak sa terena na klupu i prelazak u stručni štab. Bilo mi je lakše kada sam bio igrač nego sada. Kao igrač sam obraćao pažnju samo na sebe i na to da dam sve najbolje što mogu za tim, a kao trener razmišljam o trideset igrača. Teže je biti trener, ali je to takođe posao koji mnogo volim i planiram da ga dugo još radim."

#Siniša Mihajlović

'